Pripadan tebi

utorak, 28.09.2010.

I TAKO........













Dok pada prva jesenja kiša, dugo i dosadno, dok se u daljini čuje mukla grmljavina, idelno je vrime, osim za spavanje, za prislaganje, pospremanje. Papirića posloženih u takujinu, na stoliću, raznih izvoda, računa, garancija od svega i svačega od prije pitaj ti Boga koliko godina, slika pospremljenih u svakakvim mapama, pretrpanih fotoaparata.
I tako, prođe jedan kišni vikend.
- 12:43 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

petak, 24.09.2010.

SNIG, LED, 8848




U sklopu Tjedna mobilnosti u utorak navečer, u Gradskoj vijećnici predavanje je održao Stipe Božić. Stipu ne triba posebno predstavljati. Alpinist, putopisac, fotograf, snimatelj.
Proveo nas je tako Stipe riječju i slikom po planinama.








Pričao o teškočama pri penjanju, tragedijama koje se događaju.














Ljepoti upoznavanja novih krajeva, ljudi, običaja.























Snigu i ledu.




Ponosu kad se zavijori hrvatska zastava na vrhu.














O sedam vrhova.





Pustinjama.





Spašavanju.











I na kraju, pitanja za Stipu:
Najniža temperature?
Dobna granica?
Da li ste ikad pomislili…. Neću više?
Šta mi sve ovo triba?
Da li ste se ozbiljnije povrijedili?
Kad bi ste se ponovno rodili, bi li opet bili alpinist?
I još dosta pitanja koja nisam zapamtila.





I veliki pljesak za Stipu.
- 08:26 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

srijeda, 22.09.2010.

JUTRO

Kraj je lita. U zraku miriše grožđe, mandarine, šipak.
Jutarnji đir poremeti tek pokoja strana rič.
Na štekatu uglavnom domaći svit. Čak bi mogla nabrojit di ko sidi.
U susjednom kafiću svira muzika, tiha, za dušu.
Iz škole se čuje žamor dice, pa glas učiteljice.
Sa vrha škole kliktajem se javi galeb.
Iz obližnjeg restorana čuje se šuškanje bešteka po pijatu.
Nekoliko penzionera je u uobičajenom điru. Oni malo stariji odmaraju na klupama.
Za rivom tek poneka jahta.





Na dnu rive trajekt spreman za partencu. Nema više gužve za Otok, trke s boršama priko skale u zadnji tren.
Na Kuli vire fotoaparati.








Pogled mi privuku dvi cure. Side, povremeno bace koricu kruva. Društvo im prave galebovi.











Na drugom kraju slikarica, pinel, platno i obrisi Grada.





Jutarnji mir.
- 12:51 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.09.2010.

BONACA







BONACA

Bonaca ka u bocun.

Rascirija se zvizdan na gradele lita.
Smanta se cipres usrid izgorene trave,
a masline po škrapama i kaduja
piju svoju krv.
Umuka je jablan.
Cesta ne vodi nidir.
U Foši more drimje ka u caklenoj boci
u kojoj se lešaje patakun sunca.
Omarina pritisla zaboje i stine,
arija i pasi pridišu. Ni zeru bave.
Jedini se cini cut
od lišane madreperle cvrcak sumanut:
Brzon smokve – brzon grozje
brzon smokve – brzon grozje.

Bonaca ka uje.

Mirko Slade Šilović
- 13:04 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

subota, 18.09.2010.

ZA VIKEND

Bez puno riči.
Samo nekoliko sličica iz Šibenika.
- 10:21 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

petak, 17.09.2010.

OPET JA KRIVA, A NISAN!

Prije nekoliko dana na velikom transparentu izvješenom na Malom mostu predstavljen je program događanja u Trogiru od 16. 9. – 22. 9. Program je nazvan Tjedan mobilnosti. Pročitali smo sve šta piše, za svaki slučaj sam sve i poslikala i između svega pronašli smo dvi stvari koje su nas oboje zainteresirale.
I sinoć, eto problema!
Ja sam zacrtala poć ugrad, na izložbu, a na televiziji Hajduk. Napravili smo kompromis i dogovorili se pola- pola.
Naravno, uz obavezno propitivanje….. Jesi li ti sigurna da je to večeras?..... Ma znaš, ja san jutros u Muzeju vidija neke druge slike! Za svaki slučaj ponovno pogledam slike, portal.
Uputimo se tako laganini do grada i negdi oko osam ipo, na Vrata od Grada sretnemo ravnateljicu Muzeja. Bilo mi je malo čudno jer u najavi stoji da ona otvara izložbu. Pa nije vrag da je odma utekla doma? Produžimo dalje i vrata Muzeja zatvorena.





Idemo na druga vrata. I ona zatvorena.





A onda je počelo grintanje. Najprije na mene…. Jesi ti sigurna da je to večeras? Da nisi štogod krivo pročitala?
Nisan!
Vidi!





Pa onda….. Pas ih popiša, gradonačelnika, dogradonačelnike, Turističku zajednicu, Trogirsko Lito, Kroniku, Portal, Euronet, obavijesti, reklame, informacije, Forum, nek svi skupa idu lovit rake govnjare na Pantan! Pa Bog ih jeba, ništa neznaju organizirat kako triba! Itd.... itd.....
I tako, broji on, broji, i radi mira u kući uputimo se doma gledat Hajduka.
I onda san opet slušala grintanje. Radi utakmice.
A dok je cilo susidstvo bogavalo i gospavalo malo san provrtila internet.
I tamo lipo piše......

Izložba Udruge REPIN ART
Muzej grada Trogira
6. – 17. rujna 2010.


16.09.2010
20:00
Izložba fotografija Ive Pervana: " Trogir – moj grad"
- Muzej grada Trogira
Otvorenje:
Vedrana Zelalija - dogradonačelnica Grada Trogira
Fani Celio – Cega - ravnateljica muzeja

I ko je sad ovde lud?
Jedna izložba traje do sedamnaestog, a ova druga se tribala otvorit šesnaestog, u istom prostoru?

Jutarnji dodatak
Sve ovo sam ispisala sinoć ali nisam odma objavila. Tila sam jutros provjerit neke stvari.
Prošla sam tako jutros kroz Vrata Grada, skoro već krenila prema uličici livo i kao da mi je netko šapnio.... uđi u dvorište. Ušla sam u dvorište Muzeja i sa strane stoji plakat:

Izložba fotografija Ive Pervana
Galerija Cate Dujšin Ribar

Dakle.... za sve koje interesira..... Izložba je ipak otvorena, ali ne u Muzeju Grada nego u Galeriji.
- 10:42 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.09.2010.

REKLA SAN, ALI......




U zadnje vrime svi kažu zateplit će, učinit će vrime, još ćemo se kupat. Ja i nisan bila baš uvjerena. U zraku ćutin jesen, nebo je čudnovato hirovito a cvrčci su stišali pismu.

Kostimi i šugamani još su uvik spremni, bonaca je.
Ajmo ća, vidit je li more ledeno?
Meni je, sigurno. Ali, ajmo.
Usput pokupim knjigu i ubacim u torbicu.
I tako, pošto je gužva popustila uputimo se priko dva mosta, pa klap, klap, tres, stres makadamom priko brda.
Ostavimo auto ispod bora i pomalo se spustimo do mora.





A liposti……
Bacim boršu, šugamane, i aparate i uvalin se umore. Nije ludilo toplo nego baš osvježavajuće.

A nakon kupanja šetnja uzmore, po škrapama.











Cviće iz škrape.








I pivo iz škrape!





Okrenem se a u mene gledaju dva velika, crvena oka.
- 07:13 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.09.2010.

U SREDNJEM VIJEKU

Lutajući po portalima, nekidan sam naišla na jednu kratku informaciju. Tragom toga malo više podataka našla sam na internetu.
U subotu poslije ručka napunila sam obe baterije i krenili smo na zapad. Kolona automobile sa bilim zastavicama i šalovima put Splita a mi u Šibenik. Na srednjovjekovni sajam. Sajam je to koji se šestu godinu održava za Sv. Mihovila. Prikaz je to renesansnog vremena, starih zanata, vitezova i njihovih djeva.
Šetamo rivom i pomalo stižemo do prvih štandova.





Streličarstvo








Drvodjelstvo








Kovanje





Ovi momci izazvali su najviše pažnje. Jedan sjedi na gredi , netko gađa u rupu ispod onog natpisa Koprivnica. Pogodak znači kupanje u badnju.











Radovi od slame








Rakija i kupinovo vino. Jedna boca vina stigla je i u Trogir.





Licitarska srca





Košare





Mirisna levanda





Svileni šalovi vijore na buri





U lončiću se nešto kuha.





A ovome mirisu se nije moglo odolit. Vratija nas je u ditinjstvo kad bi baba misila kruv a matere frigale u pršuri.





Polako krečemo uza skale.





Šušurasto je i veselo.





Rukotvorine





Stare stvari








Isprid Katedrale slušamo pjevače





Gledamo viteški dvoboj.








Brodice, ribice.








Na maloj Pjaceti suveniri.





Spužve.





Bukare.





Brodići pitari.





Pitari od kamena.





Spuštamo se nazad na rivu.





Dica maze konja.





Đirada po rivi.








Pomalo odlazimo.
A on ulazi kroz kanal.
- 17:57 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

petak, 10.09.2010.

UMISTO KUPANJA

Vrime je takvo kakvo je, više jesensko nego litnje. Kako ne idemo na kupanje nova zanimacija je odlazak u polje. Triba malo pogledat šta se tamo događa, kakvo je stanje sa narančama, mandarinkama i limunima. I naravno, triba se rješit trave. A ljudi moji, šta ta trava raste. Ka luda. Povremeno dođem u iskušenje da sve polijen cidokorom. A tek susidova drača. Pružila se ka trakavica i di god se dotakne zemlje, raste. Čudo jedno! Da iman koristi od nje sigurno ne bi tako rasla.
Prije nego se upali kosilica iden napravit đir. U jednom stablu naranče san pronašla novo gnjezdo.
Jedan skakavac mi se uporno sakrivao.








Na limunu cvit i plod. I mravi.








Mali limunčić je procvita.





Mačka je sredila ovu zmijicu.





A neke naranče su počele pucat. Nikako ne mogu otkrit razlog pucanja.











I onda se upalila kosilica, uznemirili su se komarci i ja san naravno došla doma izbockana i natočkana.
- 10:54 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

srijeda, 08.09.2010.

KRAJ...... ZAOZBILJNO

Sve sam se nekako nadala da će zahlađenje proć i da ćemo se u devetom misecu još malo kupat.
Ali umjesto kupaćeg kostima i šugamana, čitanja i izležavanja na plaži














zadnje dane prati nas oblačno nebo, južina, u ruci nam je stalno kišobran.
U zraku se pomalo ćuti jesen.
U litu možemo uživat još jedino na slikama.











- 12:34 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.09.2010.

E MOJ NARODE......

Ovo lito dosta sam provela po gradu, šta ujutro, šta navečer, sama, u ženskom društvu, muškom. Ono malo zbivanja po gradu nastojala sam posjetit, u nekima i sama sudjelovala i dosta toga zabilježila fotoaparatom. To mi je jednostavno gušt!
Pritom sam pratila program Trogirskog ljeta na službenim stranicama Grada, eventualne obavijesti na portalu i ako bi se kojim slučajem netko sjetio postavit plakate po Gradu.
U subotu navečer smo išli malo protegnit noge, prošetat đir dva po rivi. Već s pola rive oko sokolovo je primjetilo da se nešto zbiva kraj Kule. Lagano šetajuć krenemo prema kraju rive i usput se mislim jesam li negdje nešto propustila, je li mi nešto promaklo? Ma nije, sigurno!
Nigdje nikakve obavijesti nema.
A ispred Kule gosti iz Komina!
Lađe, glazba, pjevači.
































Sad ću još nadopisat par riči. I vjerovatno ove moje riči neće ni pročitaat onaj tko bi triba. Ali nema veze.
Normalno je da sva kulturna zbivanja u toku ljeta budu isplanirana, da se odštampa nekakav prospekt po kojeg se može doć u Turističku zajednicu Grada i kojeg ona daje iznajmljivačima soba, apartmana, hotelima, restoranima tako da je dostupan svakom gostu. Iskreno, kad sam vidjela ovogodišnji letak, mene je bilo sram. Tablica napravljena i ispisana u wordu. Prvo šta sam promislila je da je to uradak diteta iz prvog razreda. I ne priznajem opravdanje Nema se novaca! Nakon godinu ipo dana to opravdanje više ne pali.
A onda tek termini odvijanja nekih događanja.
Radi tih promjena i termina nekoliko puta mi je bilo jako, jako neugodno. Bilo me sram radi nečije tuđe nemarnosti. Jer moje prijateljice su dovele svoje prijatelje da nešto pogledaju a nastup je bija odgođen. I nigdi nikakve obavijesti nije bilo. Isto to je i sa ovim subotnjim nastupom ljudi iz Komina.
Pitam se samo za što služi službena stranica Grada, zašto postoji Portal?
I sramota je, i to velika, da Turistička zajednica Unescovog Grada nema internetsku stranicu!
Za dolazak ljudi iz Komina nisam znala, a osim toga…… Zar ne bi bilo lipše da se ovaj nastup održa ne rivi?
Ili isprid stare ribarnice?
- 09:51 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

petak, 03.09.2010.

JESI OBUKLA......?

Zadnjih nekoliko dana malo je zafriškalo. Burica pušika i gušt je stisnit se u postelji i povlačit lancun i skupit se ka po dinara sira. A ujutro ti se neda izvuč iz postelje.





Sprememo se tako navečer za vanka i naravno, bilo bi poželjno iz ormara izvuč bar duge rebe. Ipak bi bilo malo pretjerano izač u veštici na špaline.
I tako, izvučem ja rebe i optimistično se pokušam ubacit u njih. Uspilo mi je na jedvite jade. Jedva san patent zakopčala. Navučen majičicu, skupin boršu.
U kužini za stolon sidi Mlaja i samo me izmiri:
- Jesi obukla donju majicu?
- Nisan! bang
- E!
- Obuć ću jaketu!
- To će ti pomoć!
Obučen ja jaketu a javi se opet moje dite:
- Aj, sad digni ruke uzrak!
- Mala…. Nemaš koga zajebavat nego mene! nut
- E, sutra ćeš reč…. Bole me kosti! Ne mogu uzaskale! Aj Mlaja pribaci maštil robe na balkon!
- I još ću dodat…. Aj, Mlaja, prostri robu. Ne mogu dobavit špag! E! thumbup





A grad poluprazan. Kroz grad se prođe bez gužvancije. Riva bez buke, tek tu i tamo sretneš nekoga.
Najlipši dil lita!
- 11:11 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (16)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (14)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (15)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (11)
Rujan 2010 (12)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (12)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (15)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (11)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (13)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (14)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Linkovi

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."






































































    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Tajanstveno


    Divlje


    Zgužvano


    Usamljena


    Tajne su skrivene


    Korčulanska ćelica


    Lila šeširić


    Boc boc


    Lastovska maginja


    Drveniški šipak


    Pjesma agava


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Najlipši cvit


    Moj grad

  • NOTTURNO

    Noćas se moje čelo žari,
    noćas se moje vjeđe pote;
    i moje misli san ozari,
    umrijet ću noćas od ljepote.

    Duša je strasna u dubini,
    ona je zublja u dnu noći;
    plačimo, plačimo u tišini,
    umrimo, umrimo u samoći.

    Tin Ujević




    NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI


    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

    Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
    Trepere modre zvijezde u daljini."

    Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

    U noćima kao ova bila je u mom naručju.
    Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

    Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
    Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
    Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

    Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
    I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

    Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
    Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

    To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
    Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

    Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
    Srce je moje traži , a ona nije uza me.

    Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
    Ni mi, od nekada, nismo više isti.

    Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
    Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

    Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
    Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

    Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
    Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

    I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
    duša je moja nesretna što ju je izgubila.

    Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
    i posljednji stihovi koje za nju pišem.


    Pablo Neruda





    HVALOSPJEV LJUBAVI


    Ljubav je velikodušna,
    dobrostiva je ljubav,
    ne zavidi,
    ljubav se ne hvasta,
    ne nadima se;
    nije nepristojna,
    ne traži svoje,
    nije razdražljiva,
    ne pamti zlo;
    ne raduje se nepravdi,
    a raduje se istini;
    sve pokriva, sve vjeruje,
    svemu se nada, sve podnosi.
    Ljubav nikad ne prestaje.
    Prorokovanja? Uminut će.
    Jezici? Umuknut će.
    Spoznanje? Uminut će.
    A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
    - to troje -
    A najveća je među njima ljubav.

    ( 1 Kor 13, 4-8.13)