Pripadan tebi

petak, 29.01.2010.

SUZE

Suza.

Dvi.
Iz oka klize.

Tiho, polako.
Skriveno.

I osjećaj jedan.
Čudan, tup.
I glup.

Pogled zamagljen.
Mutan.
U suzi bljesak.

Samo slažem riči uz slike. yes

- 08:42 - Ostavi trag (20) - Isprintaj - #

srijeda, 27.01.2010.

PTIČJA POSLA

Dva promrzla goluba začuđenog pogleda.

Niz Marmontovu.
Na peškariji friške srdele.
Ajmooooo….. Srdele….. Friške srdele!
( Ovo je usput dok se spuštan do Rive. )

Gnjurac isplovija iz luke.

Obalna straža.

Sve je pod kontolom!

Upsss….
Brzo…. Triba se sakrit.
Jen, dva, tri…. Zaron!

Začuđeni pogledi.
A di je nesta?

Malo gori, malo pod morem doša je do Kapetanije.
Možda oće napravit bravet za ronjenje? cerek

- 08:06 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.01.2010.

ULAZ U GRAD

Ima jedno mjesto pored kojeg svaki dan prolazim. Na zapadnom ulazu u Grad nalazi se nekadašnji Motel.
Nekada, prije rata pripadao je drugoj Republici pa tako sad pripada drugoj Državi.
Naravno, imovinsko – pravni odnosi nisu sređeni i tako je ovo misto prostor o kome nitko ne vodi brigu.
Za vrime rata ovdje su bile smještene izbjeglice. Onda se još uvik nekako moglo proć i spustit na more.

A nekad?
Nekad je ovde bila mala močvara.
Nekad se ovde brao sit i žene su pravile siknjice.

Nekad, ne tako davno, ovde se moglo prošetat. Dici pokazat močvarne biljke, sit, trstiku, šaš.
Nekad su se ovde pravili pirevi, organizirale fešte.
Nekad su okolo ovih zgrada bili mali vrtlići i cvitale su ruže.

Sad?
Sad je to nekoliko ruševnih, derutnih zgrada. Svuda naokolo puno je smeća. Na putić kojim se nekada moglo spustit do mora nabacan je otpadni materijal. Bar je tako bilo nekad dok sam se usuđivala poć tamo.
Sad se ovde nalazi privremeni azil za pse. Psi okolo trče i bojim se spustit i slikat iz bližeg. Pokušala sam, ali me otjeralo režanje ogromnog psa.
Često psi od tamo pobjegnu i dolutaju do kuća, lutaju okolo.
Ili su to možda neki drugi psi lutalice koji se ovdje skupljaju.
Nije ni važno, ovi ili oni, nije ugodno spustit se dolje.

Da se odma razumimo nemam ja ništa protiv životinja i ljudi koji se brinu o njima.
Jednostavno, imam protiv neodgovornih vlasnika koji pred svake praznike ili jednostavno kad im dosadi vodit brigu o ljubimcima, te iste ljubimce izbacuju na ulicu. Pa tako vrlo često i kod nas kraj kontejnera osvanu mali psići, mačkice.
Volim ja životinje, ali nije ugodno kad te pred ulazom dočeka 4,5 pasa. Neko vrime ih nije bilo a prije par dana počeli su dolazit neki novi, veliki.
Tko zna, možda su gazde otišle na skijanje pa izbacili životinje.

Bilo bi dobro kad bi se ovo sa psima moglo nekako rješit.
Ili se čeka da se dogodi zlo?
I nije lipo vidit ovakav ulaz u Grad.

- 08:09 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

subota, 23.01.2010.

NE VOLIM.......

Ne volim zimu. Jer san cila smrznuta.
Dok ispišem ovih nekoliko riči prsti mi se ukoče, isprimišan slova pa tri puta čitan i ispravljan greške.

Kad triba izač vanka na buru nase moran navuč brdo robe. Poželjno je obuč đemper uzvrat. I sve je dobro dok sam vani. A kad uđen u zatvoreno iman osjećaj da me netko guši. Zato imam đempere na patent.
Tribalo bi i rukavice navuč. E, taj mi modni dodatak stoji za ukras u borši. Jer san s njima skroz smotana.
Prije misec dana san konačno pronašla zimsku jaketu, malo dužu, lipe tamnoljubičaste boje. Topla mi je ali ja san navikla na kraću jaketu.
E, znan, finčukasta san…. Tila bi da mi je toplo i da mi roba bude po guštu. Ma neide to tako!

Mrzin se navečer uvuč u hladnu postelju. Brrr… stavila san na postelju jorgan, naravno. I poviše jorgana deku uduplo. Ajme, šta to piza. Ali onaj grozan osječaj hladnoće dok se uvlačiš u postelju ne može se izbječ.

Nego, sitila san se sad nečega. Nekidan dok san listala portale naišla san na jedan naslov. Grijači kreveta. Ili tako nekako.
Na slici ženskica u ljubičastom donjem rublju. Išla sam ponovno potražit članak da vidim o čemu se radi.
Uglavnom, u Londonu, u nekim hotelima uvode uslugu grijanja kreveta ljudskim tijelom. Prije spavanja naručite grijanje i krevet vam zagriju osobe obučene u posebne kombinezone.
Asti miša…. Zamislite da toga ima u nas. Šta bi naš svit reka na to? nut
I evo nekome poduzetnome dobre ideje.
Agencija za iznajmljivanje Grijača kreveta!

Sad se iden uvuč u ladnu postelju! cry

- 22:42 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2010.

NEŠTO IZMEĐU

ILI MEĐUPOST

Ovo bi tribalo značit da neman vrimena za pisat ili da nemam inspiracije. A imam. Slobodnog vrimena trenutno imam ali mi se čini da bolje funkcioniram kad mi ga nedostaje. Sve stignem a sad mi se neda sist i pisat.
Imam i o čemu pisat. I sve je zapisano u glavi, samo triba izbacit na ekran, nekako sve to spojit. Posložit kockice kako triba.

Jučer sam slobodno vrime iskoristila za brisanje slika. Nakrcala mi se škatulica svega i svačega. Pa sam krenila u akciju raščišćavanja. Brisala sam sve neupotrebljive slike. Posložila mape, pribacila sve na vanjsku jedinicu. Pronašla usput neke slike koje su mi se bile zagubile.

I tražila sam nešto po ormaru i pronašla nešto sakriveno u jednom kantunu. Nešto šta sam donila sa sobom u dotu. Moram to malo posložit i sredit. Možda čak slikam i pokažem, ima zanimljivih stvarčica.

A sad iden štogod radit!

- 11:33 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.01.2010.

SVE SE IZMIŠALO

Nakon svih onih kišnih dana, plime, poplava konačno je izašlo sunce, zapuhala burica. I tribalo je poć povirit do voćnjaka.
Ogromna količina kiše, vlage, južina i toplo vrime pogodoval su rastu trave. Naravno, da iman koristi od nje sigurno ne bi rasla. Tribat će ovo malo pokosit.

Naranče smo pobrali i oviu godinu su nam bile stvarno extra kvalitete. Puno, puno bolje nego španjolske i grčke. Ogulin koru, rastvorin je. Sok štrapa i cidi se po prstima. A cila kuća miriše, miriše.
Još da je imat špaher na drva, pa koricu stavit na ploču, ušuškat se, slušat pucketanje vatre.

Na stablu je još jedan limun.

I limunčić.

Pogled bacim na mendulu. Najprije sam mislila da mi se učinilo. Skoknen kod susida u vrtal, priko zidića naravno.
Mendula je procvitala.

I ovo nekakvo žuto cviće.

Vratim se među naranče. Pomalo ih triba orezivat jer će uskoro i one prolistat. Dok tako šetuckam okolo, na jednoj grani ugledan malu narančicu.

I prvu šparogu.

Globalno zatopljenje, zahlađenje ili tko zna šta izmišalo je godišnja doba u mom voćnjaku. Unilo totalnu zbunjozu, napravilo konfužjun.

Hmmmm….. a da ovu procvitalu mendulu pošaljem na zimski foto – natječaj? cerek

- 10:29 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

petak, 15.01.2010.

VESELA VEČER

Spremamo se tako sinoć za izač vanka, pripremam nešto u zadnji čas kad me pita muž:
- Ženo, koju to grafičku karticu prodaješ?
- ?????
- Koja kartica?
- Evo, čitaj. Dobila si poruku .
- A biće ko falija broj.

Žurim tako kroz mali hodnik i udren lakton u štok. Zbrojila san sve zvizde i zvizdice na nebu.
Jutros ne mogu dignit ruku. Evo i ovo jedva bockan. Sve na pecibokune.
Taman oblačin cipele evo još jedne poruke. Opet grafička kartica.
Ima bit da me neko zeza.

Spuštamo se niza skale.
- Vidi!
- Šta?
- Digli su nekidan bor i ostavili svo ovo kamenje! A mislin, ovo stvarno nije u redu!

Došli smo tako do kraja zgrade kad čujem nekakvo šumorenje.
- Šta je ovo?
- Voda!
- #$$%ß¤§¤š×
- Šta beštimaš?
- A kako neću. Vidi u koje san postole. Jebenti vodu i općinu.
- Šta ti je općina kriva?
- Krivi su jer se bave pizdarijama. Sad će rušit oni trgić i sadit stabla. Ma nu bogati, pari da nema prišnijih stvari. Tribali bi ovde nanoge prošetat.
- Aj, penji se na zidić.
- Moran ka šimija odat po zidiću. Čekaj stani!
- Evo da oćeš slikat. Aj, aj….. možeš pisat i bez slike! Izvrnit ćeš se!
- Neznan ja pisat bez slika!
- Znaš, znaš, ali nećeš!
- E!
Tako ste ostali prikračeni za slike predivne, nabujale rijeke koja teče ovom ulicom.
I tako procupkan priko zidića i po mraku dođen u susjednu općinu. Naravno da ni načelnik nije osta pošteđen moga živopisnog ronjanja. Radi mraka i svitla. Mislin, ne predizbornog i izbornog, nego rasvjete.

Taman se svučen, sidnen kad zvoni mobitel
Nepoznati broj. Ne javljan se. Pa zvoni drugi put. Prekinem poziv. Treći put zvoni i ja se javljam.
- Molim?
Odgovara mi ugodan muški glas.
- Oprostite, zovem u vezi oglasa.
- Znate, ja ne prodajem karticu, ali možete li mi reč gdje je oglas objavljen.
- Na Njuškalu. Oprostite na smetnji!
Netko je izgleda zabunom stavija moj broj mobitela.

Da ne bi opet skakala po zidiću išli smo doma drugim putem. Tamo nije bilo vode ali je zato cesta puna rupa. Pa onda putićen između plastenika i zgrade, naravno, opet moramo skakat da ne upadnemo u blato. Kvragu!

Boli me ruka!

- 12:32 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2010.

S DRUGE STRANE

Nekidan sam posložila slike sa Sustipana, napisala nekoliko riči i sve pospremila u Skice. Obično to napravim kad razmišljam o tome da li još nešto nadopisat.
Nakon toga sam svratila na Marčelinin portal a kod nje tekst pod naslovom Caklo.

Zid sa staklenim "ukrasima" nisam primjetila, ali šetajući okolo vidila sam nešto drugo.
Izdaleka izgleda baš lipo.

Kad sam se približila i ušla unutra pogled mi je zapeja na ovim natpisima.
Netko stvarno nije imao pametnijeg posla.
Bojicu je zamjenio sprejem. Papir kamenom.

Prođem okolo a skaline pune stakla. Vjerovatno ostaci od subotnjeg tulumarenja.

A okolo se igraju i trčkaraju dica!

- 10:09 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

utorak, 12.01.2010.

SUSTIPAN

Dok smo polako šetali priko Ježinca sitila sam se da na jedno misto nikad nismo bili. I kako smo blizu na povratku smo svratili.
Sustipan. Spomen groblje.

Crkvica Svetog Stjepana.

Groblje smješteno na najlipšem mistu. Uz samo more.
Lagano šetamo okolo. Naravno, ja uvik malo zaostajem, gledam.
Prilipo je ovo misto.

Stojim, gledam u more.
Približim se. Slušam. Tuče u kraj.
Tako je lipo i začaravajuče da se teško pomaknit. ( Inače, ovo ne bi preporučila ako ne podnosite visinu i brzo vam se zamanta.)

Naravno i ovde ponosni cvitovi agava.

Pogled na zapad.

Šetam polako stazom. Friško je. Dičica trčkaraju okolo. Vjerovatno je među njima bila i Tixi sa svojim mališem.

Uz sami zid, na stini, klupe. Mjesto kao stvoreno za razmišljanje. Za odmaranje, slušanje. Mora, vitra, sunca, svojih misli, srca.

I ponovno mi pogled biži na Čiovo i agavu.
I zalazak sunca.

- 10:04 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2010.

ZIMA U DALMACIJI

Već smo lipo zagazili u zimu a kod nas u Dalmaciji samo kiša, kiša. I opet kiša. Povremeno, tu i tamo , nakon par dana proviri na trenutak sunce. I onda ja, onako optimistično izbacim robu na vanjsko sušilo i za po ure opet udre pljusak.
Bljak!
Svugdi po portalima piše…. Evropa okovana snijegom!
Snijeg? A šta je to?
Jedino bijelo šta vidim u zadnje vrime je jedan labud. Obično bude u Foši, a nekidan sam ga našla na Čiovu.

Pa smo tako napravili kratki fotosešn.

Pogledaj me!

Isključi blic!

Šta to radiš?

Ma ne…. nemoj….

Sramim se.

Jel može kratka pauza?
Umoran sam.

Gladan i žedan.

Uh… baš si dosadna!

Idem!

Labud i moj Grad!

- 08:11 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2010.

DR. WHO AGAIN

Televiziju ne gledam baš često. Prije bi mogla reč da je slušam, onako dok se vrtim po kužini, pa ako mi nešto zapne za uho skoknem i pogledam. Nekidan su tako u najavi spomenili da počinje prikazivanje serije Doktor Who. Sitila sam se tako da bi mogla stavit nekoliko sličica na blog jer još uvik ima dosta fanova koji svrate i pogledaju fotografije.

Veliki dio snimanja odvijao se na glavnom gradskom trgu. Meni je recimo bilo interesantno gledat kako grad mijenja izgled. Prikrivaju se kabeli od struje, skidaju se svitla i reklame, izlozi se zatvaraju daskama, ulice posipaju slamom. Skoro za svo vrijeme snimanja moglo se u tišini gledat i fotografirat, bez blica naravno.

Dio snimanja odvijao se po kaletama. Ujutro imam običaj proć kroz ulice tako da sam često sretala članove ekipe. Skoro pa smo se počeli i pozdravljat.
Jedan dan sam tako nešto zamišljeno prolazila i htjela proć kraj Berislavićeve kuće kad čujem:
- Oprostite, ne možete dalje. Snima se.
- A mogu li ja to malo pogledat?
- Znate…..
- Ma OK. Nema problema.
- Dođite!
I tako ja dospijem među ekipu. Uglavnom, snimanje se odvijalo u maloj, uskoj kaleti i sve sam gledala na televiziji.

Jedno popodne, kad je u gradu bilo manje svita snimalo se na Cimatoriju, isprid Katedrale. Pravljena je umjetna kiša i statisti su okisnuli.

Sa ovog balkona na crkvi se baca Dr. Who.

Naravno da imam slike glavnog glumca, ali to ćemo ostavit za neki drugi put.

- 08:44 - Ostavi trag (20) - Isprintaj - #

utorak, 05.01.2010.

JEŽINAC

Nakon pitaj ti boga koliko kišnih dana u nedilju nam se ukazalo sunce. Nebo lipo, vedro, bez oblačka. Zrak lip, frižak. Znak je to za popodnevni pokret. Za skupljanje sunčanih zraka bit će dovoljna i jedna mala šetnjica uz more. I šum borova.

Najprije lagano do Instituta. Bacit pogled na drugu stranu.

Pa gledat u prekrasnu agavu. Sitit se nezaboravnog Tome i Priče Agava!

Kroz borove ugledat Puntu Čiova.

Zvončac.

Plaža obasjana suncem.

Ježinac. Ovde san zadnji put bila ka dite.
Neka neobična palma.

Šetnja po plaži, žalu. Lažina šuška pod čizmama.
Ćuti se miris mora.

Lovi se riba.

Pa pomalo šetnicom nazad.

I tako dok sam pomalo slagala misli po glavi nešto mi je palo napamet.
Dakle, nastavak slijedi. Možda. sretan

- 08:36 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.01.2010.

POSLJEDICE

Posljedice prekomjerenog božićnog i novogodišnjeg jela – rebe su se malo stisle. Traži se komodnija roba po ormaru. njami

Posljedice noćarenja, malo više pića, umora i kiše – nesnosna glavobolja. party

Posljedice topline – klimu ne palim već desetak dana.
Komaraca kao usrid lita.
A robe na sušilo da ne pričam.

Posljedica kiše, zatopljenja i tko zna čega još, možda vanzemaljaca – plimni val.
Pod morem nestaje cesta u Čiovu, poplavljen Fortin, Pasike, prizemlja kuća. More mi je do samog kućnog praga.

Šekavanje ( ispunpavanje ) mora iz prizemlja.

Šporke kalete.

Di je nestala obala?

Posljedice ovog slikavanja – mokre noge, rebe, jaketa!
A sutra ću sigurno kašljat i plakat! Od prilade!
A možda grom i neće u koprive! cerek

- 09:53 - Ostavi trag (20) - Isprintaj - #

petak, 01.01.2010.

DANAS

Prekrižili smo i zadnju brojčicu, okrenili zadnji list na kalendaru, objesili novi.
Rekla je moja Mlaja: fala ti Gospe, konačno imamo normalan, lipi kalendar na zidu!

Vrime je baš nekako nikakvo, pa neznamo di ćemo….. Split ili Trogir?.... sve zavisi o nebu.
Počelo je malo rosikat pa smo se odlučili za Trogir. A i odluke u zadnji tren ispadnu baš dobre.

Po gradu ima svita., ne baš ono ludilo, gužva, ali sasvim pristojno.
Nakon nekoliko đireva priko rive i prvih kapljica kiše lipo smo stali u Ložu. Čakulali, smijali se.

Pa se približila ponoć.
Tri, dva, jedan….. šampanjac.

Čestitanje, zagrljaji, poljupci.

A najlipše mi je bilo kad se poslije gradonačelnikove čestitke zapivalo Happy Birthday!

Da, postoje tako neki dani, posebni, veseli, razigrani!
Danas mi je rođendan! sretan

- 10:25 - Ostavi trag (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (16)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (14)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (15)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (11)
Rujan 2010 (12)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (12)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (15)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (11)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (13)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (14)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Linkovi

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
M Split
mulatkinja
Splićo
palamud
mikrokozmos
putGradine
pjaceta

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Tin Ujević

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
Trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži , a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda

HVALOSPJEV LJUBAVI

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
A najveća je među njima ljubav.

( 1 Kor 13, 4-8.13)