Pripadan tebi

četvrtak, 31.12.2009.

SRETNA NOVA

Još samo malo i ulazimo u Novu.

Želim da vam osmijeh ne silazi sa lica cijelu godinu.
Topline i nježnosti bezgranično.
More ljubavi i zagrljaja.

SRETNA VAM NOVA GODINA!

- 10:05 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2009.

U TIŠINI NOĆI

U tišini noći, dok se čuje samo lagano lupkanje kiše volim bit u društvu tipkovnice. I slagat riječi, tihe i sjetne. Vesele, razigrane, ponekad jako nespretne. Najviše me zasmetaju ove nespretne, kad ne mogu objasnit šta želim.

U tišini noći i misli nekako čudno lete.
Kraj je godine, po glavi se vrti film. Svode se računi, zbraja, pribraja.
One bankovne račune zanemarujem, pravim se da ne vidim. Volim crvenu boju ali ne i onu na računu.
Vrtim polako film od početka godine i pokušavam godinu ocijenit onako na brzinu. Dobra, loša, prolazna……
Dogodilo se u ovoj godini puno toga. Nekih stvari koje su onda, onaj tren bile jaaaako važne skoro pa se više i ne sječam. Privrtim tako ovaj moj blog pa se prisjećam. Tome mi zapravo i služi. Da se prisjetim nekih stvari.

Do pred sam kraj godine mogla sam reč da nam je 2009 godina bila skroz dobra. Loše stvari su se zaboravile a lipe pamtimo. Uspješno završena prva godina, završena gimnazija, maturalni ples, upis na fakultet, blogerska foto izložba . Sve ka po špagu.
A kraj godine…. Uh!
Volila bi kad bi postojala neka gumica ili nešto kako bi izbrisala zadnji dil godine.
Ili možda uletit u nekakav vremeplov. Jer stvarno je grubo kad nešto jako ružno uspije zakrilit cilu godinu, prekrit sve lipo. Jer uvik ćemo reč…. 2009e je…. pa tek onda spomenit lipe stvari.

Baš mi je šugav ovaj zadnji ovogodišnji post. Ali eto, mora se dikod i ovako nešto ispisat. Možda to jednostavno dolazi s godinama, kišom, jugom.

Slike naravno nemaju nikakve veze sa tekstom. Osim ove malo tmurne, oblačne boje. Tek toliko da malo vidite kako izgleda Primošten.

- 08:18 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.12.2009.

OBLAČNO PJENUŠAVI DAN

Božićni blagdani malo su nas ulijenili i uspavali. Da ne pričam o tome kako su mi nešto i rebe postale tisne.
Ma kako i neće.
Bakalar, pečenje, sarme. Kolači, uz obavezne rafiole.
Vani vrime nikakvo pa se upali TV, DVD, video kazete. Peglanje dvosjeda pod obavezno.
I tako je nedilja bila krajnje vrime za micanje iz kuće. Naravno, uz obavezno dogovaranje i pregovaranje kad kome triba auto.
Nebo je i dalje jako, jako oblačno, ali nema veze. Kapa i rukavice su ionako uvik pri ruci. Još samo kišobran i možemo uđir.
Namjera nam je napravit samo po ure, uru đir po friškoj ariji. I nećemo daleko, laganini, vrlo blizu sa malim, crvenim divom.
I tako lagano, lagano, uz more parking misto nađemo bez problema.
Slika skroz drugačija nego liti. Liti je ovde jednostavno nemoguća misija negdi uparkirat auto.
More je onako naoko skroz mirno. Ali samo dok ne dođe u kraj.
A onda…… wrummmmm…..
More udre…. Eksplozija…..

Jupiiiii…..
Ovo neće bit samo šetnja!
Brzo, ruke u torbicu, aparatić u ruku i ….

Ha, ha…. Postala si lovica na valove!

Pa sam stala po nekakvim gredama!

A vidi ovi pijesak!

Brzo, brzo…. Saće u kraj!

Aj niza skale!

Neću, smoćit će mi aparat!
Ma daj…. Neće….

Vidi koja pjena!

Pa lagano okolo.
Uz ciku, vrisku i smijanje.

Jer…. Tribalo je ulovit pravi trenutak i pritrčat priko ovog mora.
Sva srića da sam obula stare čizme!
A uz samo more, cviće.

I tako je prošlo jedno oblačno popodne.

- 08:34 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.12.2009.

ČESTITKA

Badnjak je. Miriše bakalar. Kolači.
Kiti se bor.
Kućom odzvanja veselje. Smijeh.

Od srca Vam želim Sritan i blagoslovljen Božić!

- 13:01 - Ostavi trag (31) - Isprintaj - #

utorak, 22.12.2009.

MIRISNA JUTRA

Jutra mi počinju

Mirisom kave

Narančom

Mirisom kore

Slatkim sokom

A sad iden pravit kolače. sretan

- 12:19 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.12.2009.

JEDAN UŠUŠKANI DAN

Kiša pada cili božji dan. Gledamo televiziju, bijelu Istru, Rijeku, Zadar, Šibenik. Temperatura u Trogiru +10. Nema šanse da se zabijeli.
Nisam baš nešto luda za snigom ali bilo bi lipo jedan dan se malo izguštat.
A ovde samo luđačko jugo. Puše, puše…. Nosi sve prid sobom.

Šta radit u ovako nikakav dan?
Upalit klimu, ušuškat se.
Prelistavat albume. Vrtit video kazete.
I smijat se, smijat. Toliko toga samo zaboravili.

Pa malo povirit na internet, pregledat poštu.

Kiša je pristala. I dalje puše.
Maaammmmaaaaa…. Evo doletile su dvi, tri pahulje!
Asti, pari da mi je u kući dvoje male dičice.
Nema ništa od ovoga, pretoplo je.

Noć je. sidim, lupkam. Pokušavam napisat nešto prolazno. Samo da maknem onaj post.
Oči se pomalo sklapaju. Ruke se zaledile.
Turn off.
I uvalin se u postelju.

Nedilja jutro. Nema kiše.
Nema sniga. Samo smrznute lokve.
I sunce. sretan

- 10:48 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.12.2009.

REKLAME, SPOTOVI

Kad sam počela piskarat po blogu odlučila sam da se neću upuštat u političke teme. Kako bi reka Meštar –Neću pulitiku u svoju butigu!-
Ali eto, s vrimena na vrime i meni se dogodi da prikršin šta san rekla.

Ne znam kako je s vama ali meni je više stvarno pun kufer predizbornih reklama, spotova i kandidata. Muka mi je više od svih tih laprdanja i blebetanja. Svi su divni, krasni, bajni a nadasve pošteni.
Zlo mi je više od svih ovih afera, korupcije i međusobnog optuživanja.
Svih onih koji su tribali znat a sad se prave blesavi.

Na kampanje se razbacuju milijuni a ljudima se ne isplačuju božićnice, smanjuju plače.
Prijeti novim nametima. Istovremeno se organiziraju humanitarni koncerti i mi zovemo.
A oni sjede u call centrima. Opet za reklamu.

Božić je vrlo blizu a nema radosti. Nema sjaja u očima, nema veselja.
Pitam se da li itko od njih zna da ima doslovno gladnog svita. Da se ljudi boje, da su zabrinuti.
Da neki roditelji ne mogu svojoj dici ni čikolaticu kupit.

Da, da…. znam, smisao Božića je ljubav, obitelj a ne razbacivanje na skupe poklone, zlato, parfeme.
Zagrljaj i poljubac poklonit svojim najdražima je najlipše i najvrijednije. Sve ja to znam, ali mi stvarno ide na živce kad se to počme objašnjavat ljudima. Kao to im je nekakva utjeha.
Ljudi su se odavno odrekli mnogo čega i kupuju samo najpotribnije. A svatko bi želio za Božić priredit malo bolji ručak i samo sitnicom obradovat dite.

Neki ljudi rade po nekoliko miseci bez plaće. Vjerovatno poslodavci misle da ljudi žive od zraka. Kriza je postala izlika za otpuštanje, neplačanje.

A oni nam se i dalje smješkaju sa jumbo plakata!

Jedva čekan maškare u Kaštila!

- 12:56 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

utorak, 15.12.2009.

ŠETNJA PO.......

Sunčana nedilja znak je da se triba malo maknit iz grada. Malo prošetat i protegnit noge.
Nismo se odlučili na neki veliki đir. Samo malo ćemo skoknit i posjetit Kozjak.
Ne mislim baš planinarit, samo malo prošetat u miru i tišini, udahnit malo friške arije i odmorit mozak od grada.
Za malo duže planinarenje ipak nemam kondicije.
Dakle, krečemo laganini put križa.

Usput se naravno ponešto i škljocne. Recimo, pogled u daljinu. Čini mi se da tamo vidim i snig.

Split u drvenom okviru.

Pod nogama škripi kamenje, tek tu i tamo poneki šetač.

Markirano stablo.

Već je pomalo i hladno. Ledeni zrak brije po licu.
Neka čudna stabla.

Planina se okitila božićnim ukrasima.
Zlatno žutim.

Srebrenim.

Kuglicama toplo smeđim.

Malo većim, šuškavim.

Boskastim.

Vidi li ovde još netko osim mene, malog, dlakavog medu sa osmijehom od uha do uha?

Još jedan pogled na Split i pomalo krećemo doma.

- 08:19 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

petak, 11.12.2009.

USAMLJENI KORACI

Klap, klap….. tup
Odzvanjaju koraci praznim kaletama.
Nigdi nikoga.

Ššššššš…….
Šuška.
Škripi mi pod nogama posljednje jesensko lišće.

Lice mi pokriju zadnje sunčeve zrake.
Sutra će bit lip dan.

E! Dok san uvatila vrimena za kliknit na objavi, počela je kiša.
Toliko o lipome danu.
Ali ko kaže da i kišan dan ne može bit lip? sretan

- 12:56 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

srijeda, 09.12.2009.

NEBESKA PLOVIDBA

Nisam baš nešto sklona glavoboljama. Ali kad me uvati onda me ne pušta tako lako.
Dobro, kriva sam i ja jer ne volim pit tablet nego sve računam da će pristat kako je i počelo.

A kad je još u kombinaciji sa južinom, u glavi nastane pravi, pravi bučkuriš.
Ali, zato je to odlična skuža za leć na dvosjed, pokrit se i odmarat oči.

Pa se ušuškat u postelju, slušat kišu i grmljavinu.
Zaplovit mislima.
Odlutat na neko drugo misto.

- 12:44 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.12.2009.

BLAGDANI

Blagdani nam malo pomalo kucaju na vrata. Vrime je mira, ljubavi. Nažalost, u zadnje vrime kao da neki zaboravljaju na to.
Sveti Nikola prvi je blagdan u dvanaestom misecu i meni posebno pri srcu.
Na veliko veselje dičice Sveti Nikola je sa konjima došao na gradski trg prepun malene dičice.

Triba pomalo i u kuću unit blagdansko ozračje.
Ne volim one plastične vjenčiće. Ne volim svaku godinu imat isti ukras na stoliću. Obično nešto sama posložim. Nisu to neka velika umjetnička djela ali mene veseli.
Tako sam se zadnje dane mislila šta da napravim. U kakav đir da ultim?
Ali kod mene jednostavno ništa ne ide pod pritiskom. Mogu se ja tako danima mislit ali dok ne uleti onaj pravi klik ništa od toga.
Jednostavno, najbolje reagiram onako na prepad i u zadnji tren.
Dakle, ja se i dalje mislim kako posložit vjenčić.
A poticaj je ovaj put bio jedan usamljeni šipak.
Svaki dan me bockao u oči.
Mamio.
Dozivao.
I onda mi zadnji tren proradi kliker.
Tema: Jesen!
Brzo uzmem vrtlarske škare i trk po usamljeni šipak. Usput uberem šparožinu, bršljan, suhi koromač, lozu.
Doma imam male mandarinke, suhe ruže.
Razvučem novinu, sve prostrem isprid sebe i u tren je vjenčić gotov.
I ništa nisam slikala. Zaboravila.
Ali evo nekoliko detalja sa gotovog vjenčića.

Znam….. zapaljivo je.
Ali sviću jednostavno izvadimo i zapalimo na stolu.

Šta se ostalih novosti tiče…. Doctor Who se i dalje snima po gradu. Naravno, imam brdo slika, ali to ćemo ostavit za neki drugi put.

- 12:58 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

petak, 04.12.2009.

OBOJANE SUZE

Sinoć sam legla skroz normalno. Jutros se dižem, otvaram oči. A oko boli. Kapak težak, smeta mi.

Prvi potez je naravno kao i uvik upalit komp.
Pogledam u ekran, a oko suzi, suzi.
Nema druge nego se pogledat u ogledalo.
Oko crveno, natečeno. Ma di me ovo samo uvatilo?

Skuham kavu i iden opet povirit šta ima novoga.
Ali, slova me jednostavno zamaraju. Biže mi, skakuću.
Igraju na vatalo. I onda mi se toliko zamantaju sa suzama da ništa ne razumin šta pročitan.

Sve mi se čini da ću morat prisilno odmorit od interneta.
Bar dan, dva!

- 17:36 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

srijeda, 02.12.2009.

IZGUBLJENO BLAGO

Izbjegavajući gužvu, šušur i svjetla pozornice provučem se kroz kalete.
Misli onako…. pomalo razbacane.
Pogled, a šta ja znan… leti okolo.

Onako usput škljocnem ostatke crvenog lišća.
Ne, neee….. nije baš dobra.

Ajmo pokušat malo iz drugačijeg kuta.

Pogledam na ekran. Kao da su nekakva kola sakrivena u lišću.

Podignem se na noge.

Zum, zum…..
Ma je…. mali crveni autić!

Kako je ovde dospio?
Iz čijih je ručica ispao?
Iz koje škrinjice sa blagom nestao?
Malo izgubljeno blago.

Na jednom zidu dva skoro suha grozda.

I jedna svjetiljka.

I šta san ustvari tila reč?
Neman pojma.
Iden vidit je li Doktor još po Gradu.
Ako se sitin, nadopisat ću! nut

APDEJT!

Ha ha ..... odkad ovo nisan napisala. sretan
Sitila san se. Ima bit da mi kiša stvarno razbistri mozak.
Dakle, kad sam išla u školu nisam bila loša u engleskom jeziku. Išlo me i čitanje i pisanje. Čak i gramatika.
Razumin napisano, ali, ali....
E, to je ono moje izgubljeno blago.
A jučer mi je jako, jako nedostajalo znanja iz engleskog.
Sva sriča za pametni Word koji ispravlja greške! cerek

- 08:08 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (16)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (14)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (15)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (11)
Rujan 2010 (12)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (12)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (15)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (11)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (13)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (14)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Linkovi

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
M Split
mulatkinja
Splićo
palamud
mikrokozmos
putGradine
pjaceta

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Tin Ujević

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
Trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži , a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda

HVALOSPJEV LJUBAVI

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
A najveća je među njima ljubav.

( 1 Kor 13, 4-8.13)