Pripadan tebi

petak, 30.10.2009.

SLUŠAT ME

Želi li netko samnom
Samo sjest na klupu?
Slušat me.

Gledat more.
Slušat šuškanje lišća.
Ušuškat se.

Samo gledat misec.
Slušat šuštanje palme.
Slušat me.

Skupit se uz mene.
Zagrlit.

Samo dodirnit.
I gledat me!

- 09:56 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2009.

OPUŠTANJE

Kad sam pisala prošli post nisam baš mislila da će izazvat veliku pozornost i opsadu bloga cili dan.
Današnji će zato bit laganini. Opuštajuća šetnja kroz grad.
Zaboravit ćemo na prometne poteškoče i gužve. Novu regulaciju prometa. Asfaltiranje. Skorašnja kopanja, zaobilazne puteve.
Samo ćemo šetat.
Malo priko Grada. Do rive.

Uporni ribič.

Pomalo priko mosta.
Nailazi neka jurilica.

Eeeee….. neće ići!

Okret. Ništa od prolaska kroz most.

Laganini šetnja kroz kalete. U potrazi za jeseni.

Plameno crveno lišće prekrilo je ponistre.

Trnoružica bi rado izašla vani.

Pa đir oko Grada.

Zažmirit lagano kroz trepavice.

Zalazak sunca.

Prisjetit se mladosti.

Pa malo priko rive.

Pomalo kroz Grad i doma!

- 07:33 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.10.2009.

NA KRAJU

U zbirci fotografija brodova imam veliki broj fotografija Marka Pola. O samoj nesreći neću pisat, dovoljno je da prolistate portale.
Slike su skinute sa 24sata.

Listala sam tako i ja. Čitala bombastične naslove. Povremeno se čudila neinformiranosti i neznanju, nagađanjima i pogađanjima.
Zna se tko na brodu ima zapovjednu odgovornost, tko je bio u gvardiji. Tehnički problemi, ljudska greška, alkohol, pospanost, umor, vrijeme? Šta se događalo na Mostu ne triba nagađat. Brod ima crnu kutiju i u njoj su svi podaci.

Pratila sam tako i komentare na članke. I virujte mi, iznenadila se količinom zlobe i zloče koje su neki komentatori izbacili na ekran. Jednostavno nisam mogla virovat. Imala sam osjećaj kao da su neki od njih jedva dočekali ovakvu nesreću da se mogu iživljavat I naslađivat.
Jednostavno je na površinu ispliva onaj sindrom di se svak u sve razumi.
Kladin se, da je nekima dat kirurški nož da bi rekli da znaju operirat srce!

Nešto slično kao kad se spomene Škver, pa neki odmah graknu…… Šta će nam škverovi?
Škverani su lijenčine, jebivjetri, neznalice, lupeži!
Moj komentar obično bude….. Zatvorila bi ja vas u srid lita na 60° u lim, na brod, pa bi vidili šta znači kusat škverski kruh!
Isto tako bi neke ljude tribalo ukrcat na brod i zatvorit u makinju pa da vide šta je pomorski kruh. Ja sam bila jedan put usrid lita u makinji i ni na kraj pameti mi nije to ponovit. Skoro san afanala i jedva sam dočekala izač vani.
Pa onda ne bi pljucali po pomorcima. Pijani su, kupili su diplome, bravete….. Jer ako je netko pogriješio, nisu svi.
Jer nitko od njih sigurno nije promislija kako je bilo putnicima i posadi broda.
I kako je to kad te usrid noći probudi mobitel.
Na jednom forumu sam pročitala dobar komentar: “ Ne razapinjite pomorce bez dokaza. Pričekajte rezultate istrage! “

I ne, ne znam šta je razlog.
Nisam pitala i trenutno ne želim znat jer na sve upite mogu mirne duše reč: - Ne znam!- I pritom ne lažem.

- 08:19 - Ostavi trag (30) - Isprintaj - #

petak, 23.10.2009.

MOGLA SAM.......

Od kad sam otvorila blog posljednja sedmica najduži je period u kojem nisam napisala niti riči. Jednostavno sidnem na stolicu, otvorim word i gledam u prazni papir. Ne ide, pa neide, pišem, brišem, ne mogu složit dvi normalne rečenice. Da ne govorim da ne mogu napisat nešto baš lipo. Pa sam jednostavno odustala.
Poželila sam tako da mi onaj prošli post, koji je ustvari bio rođendanska čestitka mome Mužu i zahvala šta čita, prati i trpi moje ispade priko bloga, ujedno ostane i zadnji. Bilo je trenutaka kad sam skoro kliknila na križić.
Motala sam se tu okolo, pratila, čitala a ni komentar nisam mogla ispisat.

A nije da nemam o čemu. Glava mi je prepuna.
Mogla bi recimo pisat o peglanju, pranju, kuvanju, slaganju i prislaganju ormara. Vječita inspiraacija nas žena. Sve puno a nemamo šta obuč. E, da, i meni se to događa. Ali, tako je dosadno više o tome pisat.

Ili recimo malo grintat na blogeditor u kome piše skice(1), a od skice ni traga ni glasa. O tome kako me svaki put skonšuma kad oću objavit post a on neda, o glupim spam nevidljivim komentarima i nevidljivim postovima. O tome kako kad upišem korisničko ime i lozinku obavezno izbaci – Blog stranica je uklonjena -. Prvih par puta san se stresla, a sad lipo recitiran beštime ( ovo sam samo malo fina, ovde zamislite kočijaške beštime ) po spisku i po nekoliko puta upisujen podatke. Pa to stvarno nije normalno! burninmad

Možda o tome da dica idu na fakultet već petnaest dana a još nemaju iksicu. Dolazi mi tako jučer Mlaja i priča kako je iz menze donila punu kesu mlika i sokića jer je na faksu bila cili dan. I mama, jedan momak mi je reka da bi neznan šta da za jedno mliko. Pa san sve razdilila. kiss
A Starija je prije par dana ostavila na referadi da joj izvade prosjek ocjena, kad je u četvrtak išla pitat je li gotovo dobila je odgovor da šta ona misli, da one ništa ne rade. Da će joj bit gotovo sljedeći tjedan. A njoj potvrda triba do utorka. Pa to je stvarno za popizdit. headbang

Pisat o politici, lopovima, aferama. Grozna tema i stvarno ne bi tila zagađivat ovaj svoj prostor s njima.
Gradonačelinik i Ljubavnica…. Pih….. samo mazanje očiju. Ma ne znam samo šta je čudno u tome da netko ima ljubavnicu. Ljudi moji, zgražamo se radi pizdarija a ljudi u Željezari, Škveru i još puno drugih firmi se bore za koru kruva. Danas je tako njima, sutra možda meni, mojima, prijateljima. A po portalima i teveu se raspravlja o nečijoj ljubavnici. puknucu

Predizborna obečanja, transparentnost, kukanje o praznoj blagajni…. Triba se uvatit posla a ne laprdat okolo.
Hmmmm…… možda da postavim pitanje: Kad će bobiji dobit plače?
Ma pitam gluposti!
Odgovor će glasit: Nema novaca…. Blagajna je prazna!

Tribala sam ustvari napisat dvi tri riči o našem malom hrčku koji je uginija prije dva dana. I baš nan je žal te male zvrčkaste životinjice šta nam se uvukla pod kožu. I da, pritom se pitam kakvi su to ljudi koji svoje ljubimce, pse i mačke mogu izbacit na ulicu? Pa me zadnjih nekoliko dana kraj ulaza dočekuje pet, šest pasa. Kvragu, bojim ih se, a žal mi ih je vidit onako napuštene, jadne.

Tema je bilo na pretek a riči mi nikako nisu izlazile. Mogla sam jednostavno sve svalit na bljakastu južinu koju danima već osjećam u kostima i glavi.
Ali nije južina uvik svemu kriva.
Možda mi je samo tribalo…… Ma ništa!
Kriva je ustvari jedna velika tuga i triba malo vrimena da sve prođe.

Kategorija posta:
Fotografija: Jesen u Trogiru
Osobno
Ženski kut
Seks/ljubav
Gastronomija zujo
Politika
Novac
I još puno toga!

- 07:38 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

petak, 16.10.2009.

UZ TEBE ME VEŽE LIPI DIL ŽIVOTA

Pogled.

Dodir.

Zagrljaj.

Nježnost.

Ljutnja.

Suze.

Ples.

Osmijeh.

Ljubav.

- 08:03 - Ostavi trag (32) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2009.

Brrrrr.... MALO JE ZAZIMILO

Danima se već najavljuje jako zahlađenje, snig. Malo je nevjerovatno zvučalo…. Kupanje, pa odma snig.
I tako, sve je pomalo počelo u ponediljak popodne. Uputili smo se vanka po skroz normalnom vrimenu.
Najedanput je počelo puhat. Nakon toga nas je kroz Kaštila uvatila kiša i krupa. A ja u kratke rukave, bez bičvica. Smrzla se skroz.
I čin san došla doma na postelju san uvalila debelu deku. I baš mi se bilo lipo navečer uvuč u postelju, skupit i zaspat. Probudila san se u neko doba. Puše, zavije. Klapa, lete pitari, poklopci, pitajtibogašta.
A u pstelji lipooo, toplo.
Dignem se tako ujutro, skuvan kavu. Bura i dalje zavije. Sidin za stolon, palma se savija, šuška.
Izać vanka ili ne?
Mislin se, mislin.
Kvragu…. Pa izlazila san ja vanka i po goren vrimenu.
Na brzinski otvaran ormar. Tražin nešto prikladno. Znan da nije zima nego samo probije do kosti.
Naravno, obavezni đir do Čiova.
Slika sa balkona i nije tako strašna.

Uputim se pomalo doma. Nisan mislila slikavat, ali pun most fotografa a ja da prođen bez okinit sliku! Nema šanse.
A virujte mi, i da ne puše nije ugodno stat na mostu koji se ljulja kad prođe obični, mali jugić. A tek kad puše! Ipak dugogodišnje iskustvo prelaska priko mosta daje neku sigurnost, pa san se ja uputila ovom stranom od Splita, a svi ostali su stali na onoj sigurnijoj. Nekoliko puta me gurnilo skoro priko ceste. Znan da me mater gledala sa ponistre, a šta će…. i ona je već naučila da kad je slika u pitanju ja ne razmišljan.

A kad se most zaljulja i kad naleti reful nastanu jaaaaakoooo umjetničke slike.

Riva prazna. Nigdi nikoga. Dođem do Kule, skoro me odnilo.

Kroz Grad tek tu i tamo poneki prolaznik.
Lišće pleše jesenski bal.

- 08:07 - Ostavi trag (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2009.

ŠTUFO ME SMIŠLJAT NASLOV

Bija je ovo malo poduži vikend.
Četvrtak praznik. I uz to se slavija jedan rođendan. Bilo je malo smija, zafrkancije, slikavanja i baš dobre priče. Puhalo se u svićice.

Kupalo.

Ja sam svoju sezonu kupanja zaključila u petak.

Usput slikala ciklame na dva metra od mora.

I još neko lipo žuto cviće.

Subota ujutro. U Gradu na Pijaci se obilježava Dan kruha. Mališani trogirskih vrtića izložili su svoje radove i održali prigodnu priredbu sa pjesmicama i recitacijama o kruhu, brašnu i mlinu.

Subota na nedilju.
Došla je jesen.
Kišno i jaaaakooo, jaaakooo bučno!
Sivalo je, grmilo i pucalo skoro cilu noć.

- 08:10 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

petak, 09.10.2009.

POSEBNO NEŠTO

Slažem misli
pokidane,stare.
Teške.
Ispucane.

Sklapam riči
pomalo sjetne.
Isprekidane.

Tražim.
Osmijeh u oku.
Razigran.
Vesel.

Titraj u srcu.
Lagan.
Zanesen.

Tražim
Samo za sebe
Vrckavo nešto.

Posebno, lipo.
Posebno nešto!

- 08:07 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2009.

MALO MISTO UZ MORE

Sezonu kupanja smo zaključili a kako je vrime još uvik lipo triba iskoristit svaki trenutak za izač vanka, za prošetat. Pogotovo nediljon.
I tako smo se ovaj put uputili na jedno misto di nismo bili godinama. Laganini cestom do Marine i nakon toga uskom, zavojitom cestom priko brda.
Gledan tako okolo i sve se mislin…. Ala, šta bi bilo veselo da ja vozin i da mi naiđe autobus.
Zvirkan tako i tila bi nešto slikat…. ali…. nema se di stat.
Moj osobni vozač kaže…. Znan šta oćeš…. evo stat ću ali se nemoj stunbat nizdol pa da moran zvat 112!
Pogled na Trogir.

Kroz borove viri Kula.

Pomalo nastavljamo dalje, istim tempom. Okolo, po ogradama masline i šipci.
I kad smo došli na vrh, pogled na drugu stranu.

U daljini se vidi Moj otok - Drvenik, Šolta i Brač!

Malo ribarsko misto. Vinišće.

Spuštamo se pomalo u misto. U zadnje vrime dosta je toga izgrađeno. Ljudi se osim ribarstvom bave i turizmom.
Ništa spektakularno ovde nećete vidit. Ali zato je mirno. More čisto.
Okolo masline, naranče, mandarinke. Malo mi je čudno. Ovde su još skroz zelene, a moje skroz požutile.

I tako, prošetamo najrprije na jednu stranu, pa malo na drugu. Još uvik ima i onih hrabrih koji se kupaju.

Koće su vezane.

Pogled prema vanka.

Lagana, ugodna šetnjica i nakon toga pomalo istom onom uskom cestom.

- 08:07 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2009.

MALO ŽUTILA

Na tajnoj lokaciji u Segetu nalaze se moje naranče i mandarine.
S vrimena na vrime triba poć povirit šta se s njima događa.
Mandarinke su počele pomalo žutit. I bit će ih dovoljno za nas i za prijatelje.

Naranče su nakon one velike kiše počele pucat. Valjda im ne odgovara previše vode odjedanput.

Sa ovom narančom odlučili su se osladit i ovi mali mravci.

Čak su počele puštat i mlade listiće.

Limuni su procvitali.

A okolo…. Isto cvitići.

I ne…. nisu ovo stare slike. Ovo je jesen u mom voćnjaku.

Osince ovaj put nisan slikala da mi se ne dogodi šta i Dalmati. S tom razlikom šta ja poslin uboda osinca moran odma na hitnu pomoć.
Ali zato sam uspila slikat ovog leptirića.

I mušicu.

Spužića.
To mi je nekako bilo sigurnije.

Osinci su me ovaj put zaobišli ali zato nisu komarci. Došla sam doma sva u plikovima. Pa to stvarno nije normalno. Ima bit da san ja kalamita za komarce. headbang

- 08:02 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

petak, 02.10.2009.

KAD POGLED POBIGNE

Litnje vrime se još uvik ne pridaje. Ujutro je po Gradu još uvik gužvasto, šušurasto.
U svakoj ruci bar mali digitalac. One sa topovima neću ni spominjat.
Šeširići na glavi. Tu i tamo maska na ustima, rukavice do lakta. A meni to baš bude smišno za vidit.
U šaldunskom zaljevu dva cruizera. Ovaj manji stalni je gost ponediljkom. Veći, baš i ne!

Popodne smo išli bacit đir do polja. Povirit kakvo je stanje sa narančama i mandarinkama. A kad smo već išli put tamo tribalo se spustit i u Selo!
Mislin na Seget, naravno! cerek
Malo bolje pogledat ovu grdosiju.
Crystal Serensity. 250 metara dužine, 36 širine, 655 članova posade, kapacitet 1070 gostiju, 21 čvor brzine

I tako, sila san na mulić.
Gledan….. a cruiser ka i svaki drugi.
I smijuljin se.
Asti sto…. Da je mene tamo uvalit!!!!
Na velikon brodu ja san totalno zbunjena! Pogubin se u roku odma! Triba mi bar dva dana da skontan di je šta.

I dok san tako škljocala uleti mi ovaj daskaš.

Pa mi oko pobigne na zapad.
Na zalazak sunca. zujo

I stvarno nisan kriva šta su se tamo našli i daskaši!
Ozbiljno!

- 08:28 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (16)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (14)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (15)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (11)
Rujan 2010 (12)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (12)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (15)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (11)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (13)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (14)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Linkovi

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
M Split
mulatkinja
Splićo
palamud
mikrokozmos
putGradine
pjaceta

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Tin Ujević

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
Trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži , a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda

HVALOSPJEV LJUBAVI

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
A najveća je među njima ljubav.

( 1 Kor 13, 4-8.13)