Pripadan tebi

četvrtak, 26.01.2012.

BURNO







Zimski dan. Sunčan i buran.
Na rivi ja i fotoaparat.
Četiri penšjunata i jedan konobar.
Dvi mačke i galeb na vrhu škole.
Kroz kalete grupa Japanaca. Možda Korejaca ili Kineza, pojma nemam.
Na pijaci pet, šest kupravendi, nekoliko cvjećarica.
Isprid peškarije po običaju penšjunati u jutarnjoj čakuli.











- Ma jesi sluša sinoć?
- Šta?
- Škovace ćemo morat odvajat!
- Đava ih odnija njih i škovace!
- Ušta in je dalo!
- Vraga izili, dabili izili!
- Još mi samo to fali!
- E, a tako van je to u Evropi.
- Vrag odnija i Europu!
- Jesi dobija nove uplatnice za smetlarinu?
- E! Jesi vidija?
- Krešili su 25% a PDV još nije povečan.
- Fibra in krešila!











Sasvim uobičajena slika.
Da nisu u pitanju škovace, selektiranje i poskupljenje u Trogiru, bilo bi nešto drugo.
Važno je grintat. pjeva
- 13:49 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2012.

ČUDNI LJUDI




Došlo je vrime da ptičice odlepršaju.
Tu sam, nisam bila ni na kakvom odmoru. Rekla bi da je to bija umoran odmor. Umor za ruke a odmor za mozak. Vrime provedeno na friškome zraku je najlipše. Je da se bokunić umoriš ali bar ne čujen sve ove zvizdarije po televiziji.
Naravno, vrime je za posvetit se malo voćkama, malo ih dotjerat i obrizat, pa sam tako zadnjih par dana provela u visinskim pripremama.





Naravno, osim rizanja našlo se vrimena i za foto – đir, pa sam tako pronašla cvitiće.











Poseban je gušt kad se u stablu pronađe zaostala mandarinka ili naranča.





Još uvik ima pokoji limun.





I cvitići na njima.








Šparoge su skoro pod obavezno.





Na samonikloj maslini zaostali plodovi. Ovo je bilo jučer. Sinošnje nevrime sigurno ih je pobralo.








Inače, šta se tiče ovog našeg mini voćnjaka, on nije nikad bija ograđen. Čak ni onda kad se obrađiva ostatak zemlje i kad se od toga živilo. I nikad nismo imali nikakvih problema.
A onda se tu nagradilo puno kuća. Pa se izgradila zgrada. Sad se grade još dvi. I doselilo se puno čudnih ljudi. I ovi meštri su neki čudni ljudi. Ulaze na tuđe i poslužuju se kao da je njihovo. Mularija od desetak dvanaest godina mi kaže da šta ja oću. Da se oni imaju pravo tu igrat i prolazit. I da, usput kidaju mlade voćke a sa ovih starijih kidaju grane. A mene to boli. Toliko o brizi roditelja i odgoju koji pružaju svojoj dici.
Ovi sa novog gradilišta su nam uništili put. I pobrali mandarinke.
I ti neki čudni ljudi tjeraju nas da gradimo zidove, dižemo ograde.





I još samo par riči o ulasku u EU.
Nije uopće važno za šta sam ja. Ja san tako i tako napola u Evropi. Samo se nadam da jednog dana kad uđemo u EU da će se vlasnicima kućnih ljubimaca koji ne počiste nečistoću za njima, moć naplatit EU- kazne za to i da ću moć prošetat gradom, kaletom, parkom i rivom bez da gledam u pod i ugazim u njihovu šporkicu. I da će imat brnjice. Jer, ima ljudi koji se boje pasa.
Isto vrijedi i za limene ljubimce i parkiranje istih po pješačkim prijelazima, nogostupima i mjestima za invalide.
A tek novi UPU 1 !
Ali…. za danas dosta grintanja.
- 15:36 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2012.

MAH, MAH

Korak po korak, rič po rič, došla sam evo i do ovog zadnjeg posta u Blog tjednu.
A ovaj zadnji post samo slikovito.





























I odlepršat ću na kratak odmor.
Poslin ovog konfužjuna doma i pisanja postova, baš mi triba.
- 11:02 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2012.

IGRARIJE

Kuckam tako ove dane, pišem, brišem. Slažem slike i one su u redu, prolazne. Ali slova. Slova se zapetljaju svako malo. Još je i OK ako sidnem, isključim se i pišem u komadu. Ali ove dane to je prosto nemoguća misija. Toliko toga se vrti po kući da je pet minuti za kompom rekord.
I dok tako pisuckam, svako malo namigne mi tipkovnica žarko crvenim okom. Valjda je i njoj čudno šta ovoliko slova slažem.
- Dobro, dobro…. Vidila sam!
Pričam sama sa sobom.
U tišini vrtim dalje misli. A ona opet… žmig, žmig.
- Oću, evo sad ću prominit bateriju!- opet kažem.
A misli odlutaju pitaj boga di. Kroz maglu čujem šušur u kužini. Ovo moje dvoje ljubitelja kabela nešto prištekaju, uštekaju, raštakaju.
A moja tipkovnica objavi štrajk. Ništa, njente, kjuzo…. Ni šuć ni muć od nje.
Naravno, vanka već mrkla mračina a doma nema duračelica. Tražim po ovom mom stoliću olovku, penkalu. Zanimljivo, u svoj ovoj kartušini se skroz dobro snalazim a pisalice pogubljene pitaj ti boga di.
I sitim se nečega šta sam davno, negdi vidila i bacim se na posal.

Za ovo su vam potribni tuljci šta ostanu od WC papira.





Salvete po izboru.





Pa ih malo dotjerate.





Zaljepite salvete.











Kao držač može poslužit običan upropašteni CD.








I to je to.
Olovčice i kistovi su na okupu i još me uz to podsjete na lito.





Božićna verzija.





Ista stvar se može napravit sa limenkom koju prebojite akrilnom bojom i kad se osuši zaljepite salvetu.
- 10:15 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

petak, 13.01.2012.

ORMARI




Ne znam kako vama, ali meni se ormar nekako čudno ponaša , pogotovo poslije ovih blagdanskih dana. Ka da u njemu radi sušilica ili centrifuga. Roba mi jednostavno pomalo ulazi use. pjeva
Znak je to da triba malo obnovit garderobu. I krenem ja u šopingiranje.
Najprije tražim nove rebe. Ne zezam se puno po dućanima, idem na sigurno.
- Šinjorina, molim vas, ovakve rebe 29 – 32.
- Samo čas.
Pruža mi rebatinke, bacim oko na broj. 28- 32.
- Ako pukne patent ili po šavu, ko će bit kriv?
- Paaa……
- Ove su mi tisne. Dajte mi 29!
- Ovaj model nema.
Uglavnom, rebe nisam uspila nać. Nikako pronač taj famozni 29- 32.





Onda se pribacim na kupovinu majica. Izaberem nekoliko najobičnijih majica, veličina XS. To bi kao triba bit moj broj. Pokušam ja to navuč na sebe, ma nema šanse.
- Šinjorina, da nisan ja falila. Je li ovo slučajno dječji odjel?
- ???? Neee… ovo je odječa za odrasle. Zašto pitate?
- Pa dobro, za koga je onda ovo šivano. Sve je usko, ščućano, mižerjasto. Ovo more obuč samo anoreksična osoba ili neko dite. Usput okrenem i pogledam etiketu. Made in Kina.





Prolazim tako dalje i svratim u dućan od postoli. Za oko mi zapnu lipe čizme. Nisam baš ljubiteljica čizama do kolina ali bar ću ih probat.
Pogledam cijenu…. Nije baš ni mala. Pa povirim u etiketicu i vratim na policu.
- Pa probaj ih!
- E neću. Neću toliko love dat za čizme od skaja. I to iz Kine.
I uostalom, još malo pa će lito. rofl





Šetuckamo tako daljei ulazimo u dućan sa bilon tehnikom. Makinja za sude je počela štucat, klapat i čudno zunzit. Poučena iskustvom sa ovom starom, gledan, čitam one papiriče, otvaram vrata.
- Gospođo, ja bi vam priporučija ovu.
- A di je napravljena?
Usput još malo zujin okolo i gledan makinje za mlivenje mesa. Svidila mi se jedna od Gorenja. Taman mi odgovara, ima sve šta mi triba. Made in Kina.








Iden kupit štapiće. I kuvat rižu. Možda neću tribat kupovat novu robu. njami





- 10:27 - Ostavi trag (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2012 (11)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (16)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (14)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (15)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (11)
Rujan 2010 (12)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (12)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (15)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (11)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (13)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (14)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (15)
Svibanj 2008 (15)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (17)
Veljača 2008 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Linkovi

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."






































































    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Tajanstveno


    Divlje


    Zgužvano


    Usamljena


    Tajne su skrivene


    Korčulanska ćelica


    Lila šeširić


    Boc boc


    Lastovska maginja


    Drveniški šipak


    Pjesma agava


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Najlipši cvit


    Moj grad

  • NOTTURNO

    Noćas se moje čelo žari,
    noćas se moje vjeđe pote;
    i moje misli san ozari,
    umrijet ću noćas od ljepote.

    Duša je strasna u dubini,
    ona je zublja u dnu noći;
    plačimo, plačimo u tišini,
    umrimo, umrimo u samoći.

    Tin Ujević




    NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI


    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

    Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
    Trepere modre zvijezde u daljini."

    Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

    U noćima kao ova bila je u mom naručju.
    Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

    Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
    Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

    Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
    Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

    Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
    I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

    Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
    Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

    To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
    Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

    Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
    Srce je moje traži , a ona nije uza me.

    Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
    Ni mi, od nekada, nismo više isti.

    Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
    Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

    Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
    Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

    Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
    Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

    I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
    duša je moja nesretna što ju je izgubila.

    Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
    i posljednji stihovi koje za nju pišem.


    Pablo Neruda





    HVALOSPJEV LJUBAVI


    Ljubav je velikodušna,
    dobrostiva je ljubav,
    ne zavidi,
    ljubav se ne hvasta,
    ne nadima se;
    nije nepristojna,
    ne traži svoje,
    nije razdražljiva,
    ne pamti zlo;
    ne raduje se nepravdi,
    a raduje se istini;
    sve pokriva, sve vjeruje,
    svemu se nada, sve podnosi.
    Ljubav nikad ne prestaje.
    Prorokovanja? Uminut će.
    Jezici? Umuknut će.
    Spoznanje? Uminut će.
    A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
    - to troje -
    A najveća je među njima ljubav.

    ( 1 Kor 13, 4-8.13)